''krupne zaboravljam stvari, pamtim sitnice i tvoje lice''
nisam dugo bila na blogu, opet se vraćam, bolje mi je tu pisati što mislim nego na neke papire koje kasnije i bacim..
čitam stare postove i shvatim kakva sam ja bila budala, a što je najžalosnije opet mi se to dogodilo, samo sa drugim dečkom.
ja stvarno ponekad mislim da sam retardirana. ista situacija, isto sve isti završetak isto sranje. dobro nije baš isto, ovaj put sam ja više kriva, ali da je njemu bilo stalo do mene potrudio bi se oko mene, a ne me pustio. i može sada izmišljat što hoće, ali ja i on smo završena priča. i tako ja gotova sad dečkima, ne mogu više, bolje mi je piti i zabavljati se pa ipak su prazinici.
nego, ne znam o čemu više da pišem. idem kod bakice na sleepover whit my bitches.
sa majkom dragom se stalno svađam, a koga to uopće zanima.
smaram znam. ali nemam ideje što da napišem dalje.
žeeeeeeeeeeeelim ga natrag, misao dana hh ma ne znam ni ja sama, glupo mi se mu javiti, ali vidjet ćemo se mi u gradu sada, nadam se da će netko od nas biti pijan pa ćemo reći što mislimo (Y)
ok sada ispadam ko neki alkoholičar, ali mladi smmooooo živimo život, dok se ne vratim u gimnaziju pa ću živjeti samo subotama i to ako bog zvan mama da do 1 h -.-
http://www.youtube.com/watch?v=3SlD2yumG1U pa svršavam na ovu pjesmu aaa
idem sada žderat, posao koji najbolji obavljam ;))))
čitam stare postove i shvatim kakva sam ja bila budala, a što je najžalosnije opet mi se to dogodilo, samo sa drugim dečkom.
ja stvarno ponekad mislim da sam retardirana. ista situacija, isto sve isti završetak isto sranje. dobro nije baš isto, ovaj put sam ja više kriva, ali da je njemu bilo stalo do mene potrudio bi se oko mene, a ne me pustio. i može sada izmišljat što hoće, ali ja i on smo završena priča. i tako ja gotova sad dečkima, ne mogu više, bolje mi je piti i zabavljati se pa ipak su prazinici.
nego, ne znam o čemu više da pišem. idem kod bakice na sleepover whit my bitches.
sa majkom dragom se stalno svađam, a koga to uopće zanima.
smaram znam. ali nemam ideje što da napišem dalje.
žeeeeeeeeeeeelim ga natrag, misao dana hh ma ne znam ni ja sama, glupo mi se mu javiti, ali vidjet ćemo se mi u gradu sada, nadam se da će netko od nas biti pijan pa ćemo reći što mislimo (Y)
ok sada ispadam ko neki alkoholičar, ali mladi smmooooo živimo život, dok se ne vratim u gimnaziju pa ću živjeti samo subotama i to ako bog zvan mama da do 1 h -.-
http://www.youtube.com/watch?v=3SlD2yumG1U pa svršavam na ovu pjesmu aaa
idem sada žderat, posao koji najbolji obavljam ;))))
''as my memory rests, but never forgets what i lost''
stvarno ne znam kako da opišem kako se osjećam. opet on, da. ali sada, kada kao da je sve nestalo, kao da nismo ništa imali, ja mogu ''hladne glave'' razmisliti o svemu. sjetim se svih naših trenutaka, svaki osmijeh, svaki poljubac, svaka riječ mi je kao ožiljak. ožiljak u srcu. ali ne onaj loš, onaj najbolji. sjetim te se, nasmijem se, udahnem krenem dalje. bilo pa prošlo, nešto tako? možda.. ali mene još uvijek nije prošlo do kraja, znaš ono ''zadrhtim svaki put kad me netko za tebe pita'' , možda taj stih najbolje opisuje kako se trenutno osjećam. sad me je prošao i osjećaj ljutnje, i izigranosti i mržnje, prošlo me, nije dokraja ali ide, polako ali sigurno. još imam onaj osjećaj da mi nedostaješ, čekam samo taj trenutak kada se budemo slučajno vidjeli, samo to mi treba. da te vidim. meni još uvijek značiš. ne kao ono prva veća ljubav, dobro možda i da, ali više kao osoba s kojom sam puno toga prošla, za koju sam bila spremna sve učiniti. nedostaješ mi. a koliko čujem ide ti? nasmijan si sretan, možda si već neku i našao, ne znam. ja jesam sretna, ali dođu oni trenutci slabosti. kad vidim onu našu sliku kod tebe na profilu, kada prođem našim putem, kada dođem do mjesta gdje smo se upoznali, prvi put poljubili.. sjetim se. ali sada nekako, nasmijem se kroz tugu, ali nasmijem. ide na bolje, neka treba tako. još malo i kraj školske godine, a biti slobodan i ima svoje privilegije? ali nekako imam opet prokleti osjećaj da ću cijelo ljeto misliti o tebi, o nama. znam, takva sam. ali želim se srediti, ne zbog tebe, zbog sebe. jer znam da ti ćeš i zaboravit na nas, kako to obično bude, ali ja neću. i ne želim si dopustiti da mi to pokvari ljeto. ako neću ni ocijene, zašto ćeš ti? haha
možda sada ovo zvuči glupo što ja pišem, kao jedini problem joj na svijetu je ljubav. nije baš tako, ali možda me sada netko neće razumjeti, iskreno nisam ja ni ostale cure razumjela koje su plakale za svojim dečkima, bilo mi je to tulavo nekako. a sada vidim kako je to, zato nemojte osuđivati.
'' i možda te uspomene vrate meni jednog dana... Kad pogledaš neki film sa krajem sličnim našem. Kad prođeš pored klupe u parku i vidiš neke nove ljude, nasmijane i sretne na našem mjestu. Kad sretneš novu ljubav, i prepoznaš moj pogled u njenim očima. Sjeti se, vrijeme je na našoj strani. Donosi zaborav... ''
možda sada ovo zvuči glupo što ja pišem, kao jedini problem joj na svijetu je ljubav. nije baš tako, ali možda me sada netko neće razumjeti, iskreno nisam ja ni ostale cure razumjela koje su plakale za svojim dečkima, bilo mi je to tulavo nekako. a sada vidim kako je to, zato nemojte osuđivati.
'' i možda te uspomene vrate meni jednog dana... Kad pogledaš neki film sa krajem sličnim našem. Kad prođeš pored klupe u parku i vidiš neke nove ljude, nasmijane i sretne na našem mjestu. Kad sretneš novu ljubav, i prepoznaš moj pogled u njenim očima. Sjeti se, vrijeme je na našoj strani. Donosi zaborav... ''
look at the stars, look have they shine for you..
netko mi je rekao ako napišem sve što mislim, a nemam snage reći da ću je bolje osjećati. to je možda i razlog zbog kojega sam ovaj blog napravila.
on mi je sve bio. svi moji snovi su bili vezani uz njega. svaki moja misao je bila o njemu. bio mi je sve. i još uvijek je. sam što više nije moj.znaš onaj osjećaj praznine u srcu, koja te probada znajući da ga nemaš, da si ga izgubila. a sve bi dala da je trenutak tu pokraj mene, da ga sretnem u prolazu. iako bi vjerovatno poput svake cure, zbog ponosa, prošla pokraj njega uzdignute glave da ni ne nasluti da mi nedostaje, da ga trebam. skrivati ću svoje osjećaje suze, jer on, on ih ionako ne bi cijenio. sjećam se sam se svakog trenutke svake poruke od njega: volim te, ne mogu bez tebe.. tada smo se bili posvađali kada je on to rekao i to bezbroj puta. povjerovala sam mu, zaljubila se svim srcem, kao nikad do sada.
i onda je došao taj trenutak. prekid. pogodilo me je kao iz vedra nema. ''ne mogu više, ovo nema smisla, hvala na svim lijepim trenucima koje smo proveli zajedno''. u trenutku me je nešto presjeklo, suze su same došle, plakala sam tada prvi put za dečkom. i sada plačem dok ovo pišem. ne znam zašto, znam da neće više nikad biti moj, da mu više nikad neću biti blizu da osjetim njegov šapat, njegov pogled, njega. gotovo je sve, prestalo. mislila sam je poseban, naivna sam znam. nema veze. znam da iduću put. al neće ga biti dugo. jer u svakom dečku tražim tebe. i svi su isti ti. jednako lažu, pretvaraju se da su nešto što nisu.. jednaki su, ali nisu ti. nemaju onaj osmijeh prelijepi, nemaju onaj poljubac, nemaju onaj sjaj u očima.. nemam ni ja više taj sjaj u očima, nestao je. promijenila sam se, znam. to svi kažu. postala sam drugačija, odraslija kažu. ne znam kako. možda nisam više ona malena naivna curica, sada znam procijeniti ljude, znam kakvu su ti poput tebe. imam ih sada na bacanje, znaš one obične ženskaroše koji samo hoće zabavu ali za osjećaje im se jebe. pogotovo za tuđe osjećaje. da ja barem mogu poput tebe isključiti te ''osjećaje ljubavi'', ali nisam takva.
nisam poput tebe. ja imam srca, imam dušu. ne lažem dobro kao ti, nikad ni neću. prodaješ sada nekoj drugoj te fore, meni si prodavao nećeš više. nadam se da ćeš jednoga dana naći curu u koju ćeš se zaljubiti kao u ja tebe, i da ti ona napravi ovo što si ti meni, pa da vidiš kako to probada, kako boli ta bol, kako boli ljubav! i sjeti se molim te onih trenutaka kada si mi rekao dok smo hodali da me voliš kao ni jednu do sada, kada si pokušavao sve napraviti da se ne ljutim na tebe. sjeti ih se molim te. ja ih se sjetim svaki dan i jako mi nedostaju. neki su rekli da će me proći, ali neće, ne prolazi me već dugo, previše.. tebe je već prošlo, vidim. ide ti, nasmijan si. neka, i ja ću jednog dana ;) ali ovakvu ljubav nikad neću naći, jednom se dogodi u životu i traje, traje..
sada ću biti opreznija. neću svakome pokloniti svoje srce. život me je naučio, kroz teške lekcije, ali poučne. srest ćemo se mi jednoga dana, nadam se da ćemo u miru popričati. ali ni tada mi neće biti svejedno, nikad mi neće biti svejedno. uvijek će se ubrzati otkucaji srca kada čujem tvoje ime, kada te ugledam. ne prolazi to samo tako. sretno ti u životu. znam da nas više nema, ali nadam se nama, našem slučajnom susretu. vidjet ćeš dušo, neće ni tebi biti svejedno.
"Ali on je bio sretan i normalan tih dana. Navodno. Ne znam. Glupo je što ne mogu znati. Mogla bih da živim milionima godina samo znajući da i on pomalo pati. Uvijek mislimo da sve znamo. I on je za mene vjerovatno mislio da sam potpuno sretna bez njega, jer sam takva bila pred njim. Nikad mu ne bih dozvolila da zna.''
on mi je sve bio. svi moji snovi su bili vezani uz njega. svaki moja misao je bila o njemu. bio mi je sve. i još uvijek je. sam što više nije moj.znaš onaj osjećaj praznine u srcu, koja te probada znajući da ga nemaš, da si ga izgubila. a sve bi dala da je trenutak tu pokraj mene, da ga sretnem u prolazu. iako bi vjerovatno poput svake cure, zbog ponosa, prošla pokraj njega uzdignute glave da ni ne nasluti da mi nedostaje, da ga trebam. skrivati ću svoje osjećaje suze, jer on, on ih ionako ne bi cijenio. sjećam se sam se svakog trenutke svake poruke od njega: volim te, ne mogu bez tebe.. tada smo se bili posvađali kada je on to rekao i to bezbroj puta. povjerovala sam mu, zaljubila se svim srcem, kao nikad do sada.
i onda je došao taj trenutak. prekid. pogodilo me je kao iz vedra nema. ''ne mogu više, ovo nema smisla, hvala na svim lijepim trenucima koje smo proveli zajedno''. u trenutku me je nešto presjeklo, suze su same došle, plakala sam tada prvi put za dečkom. i sada plačem dok ovo pišem. ne znam zašto, znam da neće više nikad biti moj, da mu više nikad neću biti blizu da osjetim njegov šapat, njegov pogled, njega. gotovo je sve, prestalo. mislila sam je poseban, naivna sam znam. nema veze. znam da iduću put. al neće ga biti dugo. jer u svakom dečku tražim tebe. i svi su isti ti. jednako lažu, pretvaraju se da su nešto što nisu.. jednaki su, ali nisu ti. nemaju onaj osmijeh prelijepi, nemaju onaj poljubac, nemaju onaj sjaj u očima.. nemam ni ja više taj sjaj u očima, nestao je. promijenila sam se, znam. to svi kažu. postala sam drugačija, odraslija kažu. ne znam kako. možda nisam više ona malena naivna curica, sada znam procijeniti ljude, znam kakvu su ti poput tebe. imam ih sada na bacanje, znaš one obične ženskaroše koji samo hoće zabavu ali za osjećaje im se jebe. pogotovo za tuđe osjećaje. da ja barem mogu poput tebe isključiti te ''osjećaje ljubavi'', ali nisam takva.
nisam poput tebe. ja imam srca, imam dušu. ne lažem dobro kao ti, nikad ni neću. prodaješ sada nekoj drugoj te fore, meni si prodavao nećeš više. nadam se da ćeš jednoga dana naći curu u koju ćeš se zaljubiti kao u ja tebe, i da ti ona napravi ovo što si ti meni, pa da vidiš kako to probada, kako boli ta bol, kako boli ljubav! i sjeti se molim te onih trenutaka kada si mi rekao dok smo hodali da me voliš kao ni jednu do sada, kada si pokušavao sve napraviti da se ne ljutim na tebe. sjeti ih se molim te. ja ih se sjetim svaki dan i jako mi nedostaju. neki su rekli da će me proći, ali neće, ne prolazi me već dugo, previše.. tebe je već prošlo, vidim. ide ti, nasmijan si. neka, i ja ću jednog dana ;) ali ovakvu ljubav nikad neću naći, jednom se dogodi u životu i traje, traje..
sada ću biti opreznija. neću svakome pokloniti svoje srce. život me je naučio, kroz teške lekcije, ali poučne. srest ćemo se mi jednoga dana, nadam se da ćemo u miru popričati. ali ni tada mi neće biti svejedno, nikad mi neće biti svejedno. uvijek će se ubrzati otkucaji srca kada čujem tvoje ime, kada te ugledam. ne prolazi to samo tako. sretno ti u životu. znam da nas više nema, ali nadam se nama, našem slučajnom susretu. vidjet ćeš dušo, neće ni tebi biti svejedno.
"Ali on je bio sretan i normalan tih dana. Navodno. Ne znam. Glupo je što ne mogu znati. Mogla bih da živim milionima godina samo znajući da i on pomalo pati. Uvijek mislimo da sve znamo. I on je za mene vjerovatno mislio da sam potpuno sretna bez njega, jer sam takva bila pred njim. Nikad mu ne bih dozvolila da zna.''
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
Credits
Design: murderscene
Base Code: x
Picture: x